“Kada se probudim, znam da nisam ni Marko ni Dejan, ni dobar ni loš, nisam doktor, građevinac, a ni pekar. Kada progledam, nisam ni Srbin ni Hrvat, Budin nit’ Hristov, hajdukovac niti zvezdaš, bitan nit’ nebitan.

Sve ovo je od društva, nije od istine.

Ja sam samo jedan mali dječak koji voli da se igra”

(Facebook objava, septembar 2019.)

Zovem se Dejan Ergić. Rođen sam u Šibeniku, a sada živim u Sutomoru. 

Do sredine mojih dvadesetih živio sam jedan prosječan, da ne kažem promašen život, potpuno nesvjestan ko sam i zašto sam ovdje. Ogromna tjeskoba i nezadovoljstvo privoljeli su me da osvijestim besmisao takvog života i da krenem u traganje za svojom najdubljom istinom.

Proteklih desetak godina otkrio sam da me posebno interesuju teme u vezi sa spoznajom naše istinske prirode i razvoj kreativnih potencijala, kao i teme iz oblasti Permakulture, odnosno života usklađenog sa prirodom.

Kroz ovaj sajt želim da dijelim sa vama svoje uvide i spoznaje upravo na teme naših najviših pozvanja: kreativnog i slobodnog izražavanja, ljepote našeg bića, cvjetanja naše svjesnosti, kao i svoja iskustva iz sfere povratka prirodi.

Zašto ‘Zlatoruki’? Od malih nogu volio sam i znao da majstorišem i uvijek su mi u rukama bile alatke, od onih kojima se obrađuje drvo i popravljaju kućni uređaji, do onih koje pomažu u gradnji. Nedavno sam otkrio i talenat i ljubav prema pisanju, tako da su ruke moj glavni “alat” za kreativno izražavanje. Zlatnima ih je nazvao moj učitelj svjesnosti i tako mi dao prijedlog imena ovog sajta.