Plodna zemlja - zdravi ljudi
Oduvijek sam volio da boravim kod djeda i babe na selu. Tamo sam proveo najveći dio ranog djetinjstva. Dominantno maslinarski predio i djedovo bavljenje maslinarstvom uticalo je da zavolim ovo sveto drvo. Često sam boravio među maslinama, a u posebnom sjećanju ostali su mi novembarski dani berbe kada se okupljala cijela porodica.
Po odrastanju, redovno sam odlazio pomagati djedu u poljskim radovima ali se nikad nisam dublje zainteresovao da naučim nešto više; mahom sam ga samo slušao i radio kako je on nalazio za shodno. Ne iz razloga što sam bio posebno poslušno dijete (čak naprotiv), već zato što mi je sam boravak u dragom selu i medju maslinama pričinjavao zadovoljstvo.
Nakon promjene životnih navika u ishrani i generalno, moje interesovanje za zemljoradnju se produbilo. To se nekako poklopilo sa djedovom odlukom da se povuče i prepusti održavanje maslina tetki i meni. Isprva potpuno zbunjen i u neznanju kako da pristupim zadatku, počeo sam veoma posvećeno da proučavam prirodan pristup kultivaciji zemlje i proizvodnji hrane uopšte.
Nakon desetak godina praktičnog maslinarstva i hiljade promašaja prilikom neumornog eksperimentisanja, mogu reći da sam sada potpuno drugi čovjek. Moja posvećenost i ogromna želja da zemlji pristupim na jedan čist, prirodan način, bez hemijskih sredstava i bez maltretiranja tla, bogato su nagrađene. Umjesto da se sve ove godine fokusiram na maslinarstvo, bavio sam se zemljom, učio kako joj povećati životnost i učiniti je što plodnijom na prirodan način. Paralelno proučavanju prirodne zemljoradnje, sa jednakom pažnjom interesovao sam se za teme povrtlarstva, tako da sam poslednjih nekoliko godina počeo da vrtlarim. Početni prinosi su me iznenadili i mislio sam da su, kako se kod nas vjeruje, stvar početničke sreće. Međutim, kako su oni učestali, razumio sam da je to prirodni zakon – kad si nečemu istinski posvećen, to bogato rađa.
Kao razlog uspjeha u gajenju povrća ne vidim moje veliko poznavanje biljaka ili onog što je iznad zemlje. Tajna je u tlu, u onome što nam je pod nogama. I stvarno – kao što kaže jedan od najvećih prirodnih zemljoradnika Fukuoka – ako stvorimo bogato tlo, većinu posla smo završili: biljke će biti zdrave, jedre, jake; otporne na promjenjive vremenske uslove i na štetočine; same će se brinuti o sebi, uz nikakvo ili minimalno uplitanje čovjeka. Što se mene tiče, ovo je najvažniji fizički princip svekolikog gajenja biljaka.
Sobzirom da sam se predano interesovao i za teme smorazvoja, nešto nevidljivo me podsjećalo da postavljam sebi pitanja: Zbog čega ovo radim? Ko ovo doživljava? Ko sam Ja?
Duboko sam osjećao da nisam tu samo zbog maslina, njihovog ploda i ulja… Šta god sam radio, nastojao sam da kroz rad otkrivam istinskijeg sebe, onog koji se nalazi u pozadini svega – aktivnosti, misli, emocija. Koliko god sam bio neuspješan, nisam odustajao, to mi je bilo od svega najvažnije. I znate li šta, ni jedan jedni promašeni minut nije bio bačen, ni jedan jedni neuspjeh nije ostao vječno takav. Sve se transformisalo.
Ovakav pristup je doveo do toga da otkrijem kod sebe novo interesovanje, novu pasiju i da razumijem Što je to što je najvažnije u mom cjelokupnom angažmanu.
Posvećeno istraživanje i neumorno praktično eksperimentisanje učinilo je, u stvari, da dobro iskultivišem sebe. Tek sada, nakon decenije bavljenja zemljom, maslinama i biljkama, počinjem da razumijem pravi smisao, pravu svrhu svega ovoga. Smisao je razvoj ljudskog bića – gajenje Čovjeka. Ako doživljavamo da se bavimo samo proizvodnjom hrane, onda smo promašili suštinu. Uzgoj hrane, koliko god bitna djelatnost, sama po sebi nema važnost. Tek kada osvijestimo da je prava svrha svakog djelovanja razvoj našeg duha, onda je istinska funkcija procesa ispunjena.
Kada shvatimo da nismo došli ovdje da uzimamo, nego da dajemo i dijelimo, kad spoznamo da se u nama nalazi vječni izvor svih vrijednosti, da mi nismo prosjaci prema kojima vječno treba da se sliva, već da smo izvor iz kog se svjetovi napajaju, e onda počinje najinteresantnija zemljoradnja, najcvjetnija igra. Tada spoznajemo da ništa nije samo po sebi plodno, hranjivo ili zdravo, već da Postojanje kroz nas daje smisao svemu.
Kada smo ovakvi, odjednom pod našim rukama zemlja postaje plodnija, biljke bujnije rastu, ptice cvrkutavije pjevaju, sve počinje da se raduje i cvjeta. Takvima, koji smo došli da dajemo sebe, sve se živo raduje, i biljke, i ptice, i mikroorganizmi, i Planeta sama. Došao je pravi zemljoradnik, došao je Čovjek.
Bio bih veoma radostan ako bih vam mogao pokazati kako da pravite plodnu zemlju i da na temelju toga uzgojite plodove pune života. Posebno bi me radovalo ako vas zainteresuje ono glavno – Ko ovo doživljava, Ko sam Ja, i ako bih mogao doprinijeti vašim najvišim spoznajama u vezi vas samih. Ako vas teme interesuju, a pristup temama odgovara, budite slobodni da mi se javite, a ja ću biti radostan da podijelim sa vama ono najbolje što znam.
Hvala na čitanju!
Dakle, probajte zamisliti svijet u kojem su svi žitelji slobodni stvaraoci, gdje je nadahnut svaki čovjek i takav jedva čeka da izrazi sebe i svojom kreacijom doprinese životu drugih ljudi, čitavog svijeta oko sebe. To je svijet zdravih ljudi, odnosa, domova, hrane; svijet gdje se Bog/Postojanje realizuje kroz čovjeka. Ovakav svijet ne samo da je moguć, već se ovakav svijet upravo rađa na našoj planeti. Ako ste se čitajući (osjećajući) ovaj tekst našli pozvanim na bilo koji način – da učestvujete, komentarišete, doprinesete, ili su vam potrebna znanja, konsultacije iz neke od ovih vrijednih oblasti, budite slobodni da mi/nam se javite.
Pozdrav iz srca!