Sinoć sam pogledao dio govora Britanskog premijera koji je održao u UN-u. U najkraćim crtama, pričao je o tehnološkim dostignućima današnje nauke i neophodnosti njene primjene u poboljšanju kvalitete zdravlja, sigurnosti i života generalno, nas ljudi ovdje na planeti Zemlji. “Čovjek” bukvalno priča o nanorobotima koji će strujati čovjekovom krvlju i organizmom i koji će precizno primjećivati šta unutra ne valja i naravno, to dovoditi u red. Održavaće nas u stanju savršenog zdravlja – veli čovjek. I šta je fora? On djeluje potpuno uvjeren u to što govori, ali ako smo pažljiviji i pogledamo ga u oči, dobijemo utisak da njime uveliko upravljaju nanoroboti i da je izgubio ono nešto što krasi ljudska bića – izgubio je dušu. Zar ćemo mi Ljudi za njim i takvima? Što se mene tiče, nećemo!
Zabrinjavajuće je to što je ogromna većina nas ljudi zaražena ovakvim razmišljanjem, ili bolje reći ne razmišljamo, nego smo se prepustili ovima i ovakvima (robotima) da upravljaju našim životima. Došli smo do tačke da toliko vjerujemo nauci, da su ‘naučna istraživanja’ postala naša božanstva. Ako o nečemu ne postoji naučni dokaz to ne može biti istina, to kao da i ne postoji. Šta nije u redu sa naukom, gdje ona griješi, odnosno gdje se nalazi uzrok njenih ograničenja, kratkovidosti?
Za odgovore na ova više nego važna pitanja iskoristiću dio jednog od predavanja gospodina Petra Perovića, govor koji je jedan od najljepših i najkorisnijih koji sam ikad čuo i koji je iskra i sjemenka nade u spas prirodnog Čovjeka. Pored nedostatnosti nauke, u ovome kratkom dijelu govora sadržano je nekoliko važnih tema: šta je znanje, ljepota, istina; koja je razlika između naučnika i mistika; zašto je mistik u prednosti u odnosu na naučnika; o dimenziji nespoznatljivog; i na kraju, meni posebno drag dio – o istinskom obrazovanju.
Najtoplije vam preporučujem da naredni dio teksta ne čitate na brzinu, u dokolici ili u trenucima čekanja nečeg u gradskoj gužvi. Radije ostavite to za vrijeme kada budete u miru i, koliko vam je moguće, u unutrašnjoj tišini. Petrove riječi su bukvalno sjeme preobrazbe, povratka našoj pravoj, Istinskoj Prirodi. Po mogućnosti isključite glavu, otvorite srce, ljudi srca nam trebaju danas više nego išta. Sretno!
“U kontekstu grijeha Adama i Eve koji su kušali jabuku sa drveta postanja i načinili grijeh i izgubili nevinost – kada imate znanje izgubili ste nevinost, jer bilo kakvo znanje brani vam da čisto i jasno vidite stvarnost, u sebi, izvan sebe, svejedno.
Jer vi uvijek vidite svijet kroz ono šta i koliko znate.
Što više znamo manje smo nevini.
Ustvari, kada je čovjek stvarno nevin?
Kada nema tereta prošlosti, kada je čist od znanja, kada mu je isključen ego.
Jedino tada ste sposobni da vidite ljepotu i istinu svijeta.
Ljepota je doživljavanje svega u stanju nevinosti.
Ona, kao i umjetnost nije za razumjevanje, nema šta da se razumije, ima samo da se osjeća.
Postoji znanje koje ne zna i postoji neznanje koje zna.
Kada ste centrirani, kada ste nevini, vi ste u neznanju koje zna.
Tada imamo sposobnost i mogućnost da jasno i čisto sagledavamo ono što nam je predmet zanimanja.
Glavni postulat nauke i ono na čemu se zasniva jeste: odvojenost ili distanciranost onoga koji posmatra od onoga što se posmatra, jer u protivnom ne možete imati znanje.
Nauka ovaj svijet dijeli na poznato i nepoznato i ludo vjeruje da ono što je danas nepoznato da će to jednog dana biti poznato.
Koja je razlika izmedju nauke i mistike? Mistik je u jedinstvu sa onim što posmatra, nema odvojenosti.
Međutim, pored ove dvije kategorije neznanja i znanja, mistik računa sa još jednom, a to je NESPOZNATLJIVO.
Kada se susretnete i shvatite da nespoznatljivo je zauvijek nespoznatljivo, javiće se u vama divljenje.
Imaćete osjećaj da ono što sad ne možete znati nikad nećete znati.
Nespoznatljivo je npr. život, božansko, istina i mnogo čega te vrste, i to je misterija koju niko nikad neće moći razumjeti.
Svako može to da iskusi ako se valjano pripremi, ali neće moći svesti to na bilo kakvo znanje.
I zato su naučnici rekli da nema boga, a filozofi su definisali istinu da je to sud koji se poklapa sa činjenicama. Otprilike tako i pravnici definišu istinu. Međutim, to je potpuno zaošijano.
Istina nije nikakav sud, nikakav zaključak, istina je život, istina je božansko, istina je stvarnost i nije svodiva na bilo kakvo znanje.
Šta znači red mistika, mistik, misterija?
Kaže se da je misterija tajna ceremonija.
Potiče od jednog starohelenskog izraza koji kaže – držati jezik za zubima.
Međutim, ovo se ne treba bukvalno razumijevati, tj. treba drugačije razumjeti nego što nam pada na um, a ima veze sa tim kako funkcionišemo kroz život.
Niko se ne skriva, ništa se ne stavlja iza zida, ali je nesvodivo i neizrecivo kroz jezik. Možemo reći da se misterija događa ispod praga pojavnog.
Riječi su za one koji nemaju sposobnost da osjete misteriju.
Ništa ti se ne skriva ali ti se ne može ni otvoriti ako nisi otvoren i osposobljen za finu, tihu, mirnu energetsku razmjenu.
Šta se događa u toj tihoj, finoj i mirnoj razmjeni?
Razmjena naših bića, to se događa. To je neuporedivo više i drugačije nego što je svo znanje ovoga svijeta.
Ljudi znanja, oni stalno nešto tumače, oni stalno nešto prevode i debelo promašuju istinu, jer nisu nevini.
Ako držite bilo kakvo znanje u umu, vi kroz njega sagledavate ono što je pred vama. Nemate čist jasan pogled na to. I uvjek je sve što takvi vidite deformisano.
Zašto je mistik u ogromnoj prednosti pred naučnikom?
(Prije svega da kažem da mistik nije neuk.)
Zato što njegova energija ne struji prema sticanju znanja nego mijenja smijer.
Taj smjer kada odustanete od pabirčenja različitih informacija, iliti znanja, je prema srcu. Aktivira se snaga ljubavi u nama.
Istinsko obrazovanje ne bi nudilo samo znanje.
Najdestruktivnije znanje jeste ono kojim ne upravlja mudrust – Niče.
Mudrost se ne događa ljudima kod kojih nema ljubavi, kojima se nije otvorio centar srca.
Istinsko obrazovanje osposobljava nas da budemo ljudi ljubavi i da budemo ljudi znanja.
Kada smo takvi nema bojazni da ćemo upotrijebiti moć znanja u destruktivnom smjeru.
Nećete nauditi ljudima, nećete nauditi prirodi, niti bilo kom drugom biću.
Tako obrazovani, da smo osposobljeni za ljubav i da smo osposobljeni za saznavanje moguće je ako smo mistici.
A mistik je onaj koji objavljuje da pored poznatog i nepoznatog postoji nešto što može da se iskusi, može da se doživljava, ali ne može da se zna.
Dokaz da je to tako je sam život – nikad niko neće moći da kaže šta je život, odakle dolazi, koja mu je svrha.
Dejvid Herbert Lorens je u jednom trenutku predložio da se za dobro ljudskog roda zatvore sve škole na sto godina.
Ošo se slaže sa Dejvidom, a ja imam nešto drugačije stanovište.
Volio bih da ljudi imaju škole ali drugačije.
Škole u kojima se učimo da budemo bića ljubavi i da imamo znanja koja su podržavajuća po život.
Narodi širom i uzduž ove planete su jako zapušteni, jako nahuškani protiv sebe, protiv života, protiv prirode.
Stvorili smo kulturni model gdje čovjek nažalost nije vrhunska vrijednost.
Mnogo štošta je važnije od ljudi, a ljudi se svode na nivo sredstava, da li vojnih, bankarskih ili ekonomskih, ali svode se na sredstva.
Čovjek je takvo veličanstvo da sve treba da je u njegovoj službi, njegovoga rasta, njegovoga razvoja, njegovoga cvjetanja.
Tada mi ne bismo imali ovakvu i ovakvu bijedu za koju mi znamo da nije nedjelo naših dana nego da traje hiljadama godina.
Saznanje ili jasnoća razumijevanja da svako ljudsko biće ima beskonačni potencijal obavezuje nas na samilost.
Samilost je ono produbljeno razumijevanje istine tog drugog spram koga stojiš.
Ljudi mogu funkcionisati na dva načina, kroz znanje i svjedočenje.
Ako znate, nikad nećete vidjeti istinu; ako svjedočite imaćete jasan osjećaj što i kako jest.
Prvo se stiče bildovanjem uma, njegovim hranjenjem informacijama; drugo se stiče isključivo meditativnim načinom.
Meditacija je ta koja vam pomaže da izbistrite svoje senzore, da ih očistite od svakih nakupina znanja i neznanja, vjerovanja i nevjerovanja.
Svjedok je svjestan svega unutar sebe i svega izvan sebe.
Ljepota je moguća u trenu kad se vaše biće poveže sa bićem svepostojanja.
A stanje nevinosti je prolaz, vrata, kapija prema doživljaju ljepote.
Istinu potražite u dubinama svoje svijesti.
Ništa ti nije skriveno, ništa.”
Autor: Ergić Dejan
