Oduševim se kada vidim da neki čovjek slijedi svoje snove. Takav primjer mi je velika inspiracija i podsticaj da živim sopstvene. Danas, nažalost, jako malo nas se odvaži da krene putem svojih najcvjetnijih zamisli i kada sretnem nekoga ko ovo uspjeva, u dušu me dodirne i kažem: “Brate, naklon i hvala!”
Pisaću vam o Krunu, sasvim običnom čovjeku, koji me je toliko podstakao svojim primjerom da evo, ulažem u njegovu priču svoje vrijeme koje mi je ovih dana jako dragocjeno. Na neki način sam i dužan da to činim, jer je on jedan od ljudi koji je, a da to i ne zna, doprinio da se odvažim i krenem u realizaciju sopstvenih snova.
Kruna sam upoznao proljeća 2019. na Akedemiji prirodne gradnje u selu Vukomerić kod Zagreba. Ekipa je pričala kako se prethodna akademija, prva takva u Hrvatskoj, odvijala na izgradnji njegove puž kuće i kako su se svi divno povezali i prošli kroz nezaboravno iskustvo. Posle sam saznao da su gradili kuću po Fibonačijevom zlatnom presjeku, odnosno u obliku spirale, te da su dominantno koristili materijale iz obližnje okoline. Razmišljao sam tada: “Pa, ja ne mogu ni plac da pronađem, a ovaj čovjek – sveta geometrija, akademija, zemlja, blato, slama…” 🙂
Priča je utoliko intrigantnija što, kada upoznate ovog čovjeka, shvatite da on nije nikakav inženjer građevine, niti ima puno novca pa može sebi lagano da priušti ovakvu jednu avanturu. Skoro ćelav i sa naučničkim naočalama odaje utisak štrebera. Međutim, spretnost kojom barata tesarskim alatima čini da se u trenutku zbunite i osjetite neku vrstu paradoksa. Radi u firmi, ima porodicu i sina školarca; spolja gledano, živi život kao većina ljudi. Najčešće ćete ga sresti u majstorskom odijelu, u pratnji njegove labradorke Bepe, a ako uđete na njegov Facebook profil, naćićete motive spirale, predivne fotografije kuća od prirodnih materijala i poučne duhovne citate.
Ćaskajući sa njim jedno jutro uz čaj, pored tema duhovnosti, integracije neprihvaćenih emocija, itd., pričao mi je kako je enterijer porodične kuće u Velikoj Gorici u cijelosti uradio u drvetu i kako dugo godina radi na televiziji. Osjetio je poriv da se vrati prirodi i da gradi izvornim materijalima, pa se sad nalazi u procesu životnih promjena. Dobronamjeran i otvoren nije skrivao da ovaj proces donosi izazove za njegov porodični život. Puno su mi značila njegova iskustva i tihi entuzijazam kojim je zračio.
Jedan od vikend modula te akademije smo proveli kod Kruna na selu, radeći zemljani pod na kući puž. Bilo je to jako vrijedno iskustvo iz kog ću zasigurno dugo crpiti inspiraciju i ideje. Sama kuća je spiralnog oblika, konstrukcija je od debelih drvenih greda, ima ozelenjeni krov, odličnu izolaciju od slamnatih bala, a podove, zidove i fasadu od zemlje. Iako nezavršena, kuća je već sad lijepa, baš kao iz bajke.
Kada sam bio dijete, pored majstorisanja oko bicikala, pravljenja drvenih predmeta i slično, redovno sam se igrao graditelja. Gradio sam najrazličitije logore, zemunice, kuće od cigli. Boraveći u prirodi, moje šesto čulo je uvijek bilo uključeno, tražeći zgodno mjesto za pravljenje kakvog zaklona iliti logora, kako smo u djetinjstvu nazivali ovakva staništa. Jako dobro se sjećam večernjeg osjećaja nestrpljenja da noć što prije prođe, a da jutro brzo svane, pa da nastavim tamo gdje me mrak privremeno zaustavio. Sada primjećujem da se ovaj dječiji poriv i igrarije fino transformišu u potrebu za pravljenjem estetski lijepog i prirodnog životnog prostora. Stoga slobodno mogu reći da sam dobrim dijelom svog bića i graditelj. I baš zbog toga sam se nakopčao na Krunovu priču. Posle sam razumio da je moj motiv odlaska u Zagreb na prirodnu gradnju i ostavljanja Vesne kući deset dana pošto se porodila (sreća pa je sve dobro prošlo, a i razumije moje ludorije), bio upravo kopčanje na ovakve inspirativne ljude, više nego li to da naučim kako napraviti zeleni krov ili postaviti drvenu gredu.
Pored svih pobrojanih elemenata, glavni utisak mi je model/način organizovanja takvih događanja i sinergija koja se tu stvori. Tamo dolaze ljudi najrazličitijih profesija: od arhitekata do zanatlija, biznismena, studenata, mladih, starih… Svi oni daju dobre novce za učešće, i veseli i ujedinjeni rade čovjeku na kući. Pa, brate… 🙂 Naravno, ovo je jedan šaljiv pogled, ali ta akademija je jako ozbiljno organizovana. Dovedeni su odlični stručnjaci – predavači iz regije, pomenuću velike prirodne graditelje Matka Šiška, Draganu Koičić i njenu Zemljanu arhitekturu. U jednom razgovoru Dragana mi je rekla da ova ekipa (ZMAG) praktično radi najbolju priču u regionu, po pitanju prirodne gradnje, permakulture, ekologije… Ono što sam vidio jeste da se događa mnogo vrijednih stvari paralelno – kreativan rad, učenja, zabava, saradnički odnosi, susret sa novim, proširivanja spoznaja, nadahnuće, inspiracija, ostvarenje sna… Slučajnom prolazniku ovo može zaličiti na nekadašnje mobe, međutim, ovo je daleko šire i više od toga. Ovdje je glavni akcenat na učenju i razvoju, nadodaju se igra i druženje, a kuća koja se sagradi dodje nešto kao nusprodukt takvog procesa.
Ovakvi primjeri združivanja daju mi perspektivu mogućih budućih modela saradnje pri gradnji nekih novih svjetova. Naravno, u osnovi svega je čovjekova svjesnost, gdje on razumije da nije došao samo da pomogne nekom, već da se razvija i uči, dakle, primarno je tu zbog sebe, zbog svog razvoja. Svijet koji nastaje jeste posledica takvog stava i razigranog djelovanja. Jako sam srećan da sam i sam u procesu gradnje ovakvog svijeta i veoma sam radoznao da vidim kako će se to sve razvijati i kako će ti svjetovi izgledati.
Poslednjeg dana akademije, na party večeri, ispunjen i srećan proživljenim cjelokupnim iskustvom, prišao sam Krunu i rekao: “Brate, divim se tvojoj hrabrosti da realizuješ svoje kreativne zamisli. Volim te i zahvalan sam što sam te upoznao!”– Gledajući me očima punim dobrote, kratko je odgovorio: “Brate, ja sam tvoje ogledalo!”
Narode dragi, nadam se da vas je ovaj moj osvrt na primjer ovog čovjeka nadahnuo i pozvao na djelovanje u oblasti u kojoj biste bili istinski Vi, a oko koje odugovlačite ili nemate dovoljno hrabrosti.
Svako dobro!
Autor: Ergić Dejan