Dragi prijatelju,
Pričaću ti o praksi kompostiranja kućnog bio otpada. Međutim, paralelno sa tim ću ti ispričati ono najvažnije – kako sam bio ‘kompostiran’. Da sam tada vidio šta mi kompostiranje sprema, vjerovatno bih odmah pobjegao. Ali, kako bih onda danas jeo nevjerovatno ukusan paradajz, a usput se i divno zabavljao pišući ovu priču?
Moram ti napomenuti da ova priča u sebi nosi ‘aktivator’ koji može pokrenuti proces kompostiranja i tebe, pa još uvjek možeš kidnuti. Al’ znam da si ti hrabar i čeljade od izazova, tako da ću nastaviti, svjestan da će ovaj tekst meni donijeti puno uvida, a tebe bar mrvicu približiti tvojim razigranim predjelima. Reći ću ti jednu od tajni, koju sam naučio za ovih nekoliko godina sakupljanja ostataka voća i povrća – oni ljudi koji budu kompostirali svoj bio otpad, imaće višestruke benefite na svom duhovnom putu i brže će se razvijati.
Možda se pitaš kakve veze kompostiranje ima sa duhovnošću. Kompostiranje jeste sama duhovnost. Kompostiranje je, kao što već znaš, proces razgradnje organske materije, dakle, proces transformacije energije. Naš dragi Petar (učitelj svjesnog življenja) nas je učio da ako nevezujućom pažnjom posmatramo neku mučnu nam emociju, na taj način oslobađamo i transformišemo vitalnu energiju koja je zarobljena u ‘plastičnoj kesici’ te negativne emocije. Ja te podsjećam (jer ti, kao dio prirode, to već duboko u sebi sigurno znaš) da tvoj odnos prema biootpadu koji stvaraš u tvojoj kuhinji, u stvari jeste tvoj odnos prema energiji/resursima unutar tvog tijela. Kompostiranje za mene predstavlja prvi korak transformacije sopstvene energije iz negativnih emocija, od sirove i neprimjenjive, do profinjene i upotrebljive za naše najveće kreativne letove. Kompostiranje spolja, ‘kompostira’ nas iznutra.
Biootpad ne da nije smeće, nego je vrhunski resurs. Za mene je on resurs najvišega reda. Od te sirovine dobijamo kompost koji je živ i koji rađa hranu dostojnu čovjeka. Pritom, ne stvaramo deponije smeća, koje u prirodi ne pravi niko osim nas ljudi. Pa dal’ je moguće da smo mi najgori od ‘sve male djece’? Biootpad stavljen u plastične kesice i bačen na deponiju, procesom truljenja pretvara se u nepoželjne plinove, i kao takav je bačen u nepovrat; stavljen u komposter, rađa novi život.
Kao što nas mikrobiolog Elaine Ingham lijepo poučava, tlu, od kog i naš život direktno zavisi, ne treba da dodajemo nikakvu prihranu, jer mi ne možemo znati šta je i u kojoj mjeri biljci potrebno. Da bi zemlja bila plodna i rađala zdravu hranu, treba samo da se pobrinemo da je u tlu razvijen svijet mikroorganizama, tj. ‘radna snaga’ mikro i makro živih bića. Kada bismo mogli vidjeti kakve sve procese u tlu rade ti naši pomoćnici (mikroorganizmi), bdili bismo nad njima i blagosiljali ih i činili sve da im pomognemo.
Probaću da ti stvorim jednu interesantnu sliku, kojom sam i sam bio oduševljen: kada je biljka gladna, recimo, jedne vrste hrane koju mi nazivamo mangan. Znaš li šta onda ona ‘radi’? Ona izlučuje ugljenehidrate koji hrane samo određene bakterije – pogodi koje? Da, upravo one koje razgrađuju sitne čestice tla (minerale) i transformišu ih u mangan, u obliku koji je dostupan biljci. Zatim ta hrana (mangan) putuje do korijena biljke i hrani je. Genijalno! Kada je gladna azota, ona ponavlja isti proces, samo što sad hrani bakterije koje joj isporučuju tu vrstu hrane, tj. azot. I tako naša biljka trguje i sarađuje sa ovim mikro bićima i dobavlja sebi sve nutrijente koji su joj potrebni. Ovo je samo jedan od procesa unutar tla, a ima ih beskrajno mnogo.
Pričam ti sve ovo zato što je upravo kompost, materija koju sami možemo napraviti, pored uravnoteženih hranjivih elemenata i izbalansirane pH, puna ovih raznovrsnih mikroorganizama, poznatih i nepoznatih nauci. Ako ga dodamo tlu, možemo pomoći prirodi da se ubrzano regeneriše, a ona će nam uzvratiti vrhunskom hranom, bilo ukusnim plodovima paradajza, bilo vrijednim uvidima.
A znaš li šta mi ljudi godinama radimo? Ma znaš, al’ evo da ti upotpunim sliku. Mi za naš živ novac kupujemo hemijska đubriva (proizvedena u postrojenjima gdje se nekad proizvodilo oružje) i stvaljamo to u naša polja/vrtove. Naši podzemni ‘saradnici’ ne mogu da podnesu ove hemijske spojeve, bježe ili umiru, a mi sebi ‘sječemo’ noge. Dalje ti otrovi odlaze u veće dubine tla, trujući podzemne vode, rijeke, mora… Nadalje, zemlja je sve jalovija i zavisnija o čovjeku, te naši dragi agronomi i poljoprivrednici dolaze do zaključka da biljke treba opet prihraniti i zaštititi, pa ponavljaju ovaj proces više puta godišnje. Pravdaju se time da je sve već zagađeno, da se ne može ništa uzgajati bez hemijskih sredstava i dodaju kako to svi rade. Ovim tvrdnjama su i mene ozračili u početku ali sreća da sam se odupro i ‘iskompostirao’, pa sada znam da se tlo može brzo regenerisati i učiniti plodnim, a biljke nesmetano rasti u prirodnom i zdravom okruženju.
Rećiću ti, prijatelju, jedno mišljenje – voće i povrće koje kupujemo u prodavnicama stvarno izgleda kao voće i povrće, ali nije živo i ne doprinosi našem zdravlju. Isto kao što imamo budne i uspavane ljude, koji su izvana skoro isti, a iznutra – svjetovi razlika među njima. I odaću ti jednu duhovnu tajnu kompostiranja: ako počneš da kompostiraš svoj biootpad, vjerovatno nećeš proizvesti dovoljno hrane za svoju porodicu, ali će odjednom sve više poljoprivrednika iz tvog okruženja izbacivati hemiju iz primjene i početi da proizvodi organske proizvode koji će inteligentno naći put do tebe.
Pozivam te da primjeniš ovu praksu na tebi lak način. Ne moraš donositi komposter na balkon, ali možeš potaknuti stanare zgrade ili komšije da napravite zajednički. Tu zemlju možete pokloniti vašem snabdjevaču voća i povrća ili koristiti u sopstvenoj zajedničkoj bašti koju ćete napraviti na krilima spoznaje da ovakva zemlja daje zdrave, hranjive i ukusne plodove. Ko će pokrenuti ovo, ako nećeš ti?
Za kraj, još nešto ohrabrujuće. U samom početku, oduševljen ovim spoznajama, trudio sam se ponuditi sve ove spoznaje susjedima maslinarima. Oni su klimali glavama, a potom nastavaljali po starom. Bio sam sve više obeshrabren, pa sam na kraju skoro i odustao. Međutim, danas su stvari drugačije, izgleda da se ljudi brže mjenjaju. Komšije i poznanici, za koje nisam mogao ni u najluđim snovima vjerovati da će biti potaknuti ovom temom, dolaze mi sami i traže da im objasnim korake procesa. Neki od njih ‘nikad’ nisu stavili ruke u zemlju, a pojedini su višegodišnji vrtlari. Vidjeli su da kod nas većina povrća divno napreduje, a kod njih kasni i ne ide baš najbolje. Na kraju, ‘zračim’ ih temom.
Nedavno mi je komšija osamdesetogodišnjak bio u posjeti. Pošto sam mu pokazivao kompost i pričao mu ovu priču, rekao mi je: “Pa ti, prijatelju, ovo moraš podijeliti sa ljudima”. Drugi komšija, isto osamdesetogodišnjak, prije nekoliko dana je dolazio na konsultacije kako da napravi prirodan tečni kalcijum i bioenzim, a počeo je i da kompostira. Bilo mi je preslatko, gledajući ga kako, kao đak prvak, sjedi za stolom i zapisuje bilješke. 😊 Znao sam da ima nade za ovaj svijet, da se kompostiramo i razotkrivamo svoju unutrašnju ljepotu.
Srdačan ti pozdrav!
Autor: Ergić Dejan
